Majka Sena

Kada si dijete

majka je poput sunca

koje nikad ne zalazi

u toplom domu.

Sve što dodirne,

kuda prođe,

riječi koje izgovori,

sve zrači ljubav.

Majčina briga urezuje se  u vijuge

i oplemenjuje biće koje raste.

Majčina ljubav je klica za ljubav.

A bez ljubavi šta je čovjek,

šta je život?

*

U avliji majke Sene

uvijek je bilo cvijeća.

Volim cvijeće.

Kao da sam se rodio u cvijeću.

Ljepota iz cvijeća

osvojila je moje srce.

Radujem se

livadama cvijetnim

Radujem se ljepotama

kojim obiluje naša Bosna

i avlije bosanske.

*

Vrijeme je za kafu kod majke.

Ali majke nema.

Samo tragovi,

u prostoru i vremenu.

Isto vrijeme,

a nije isto.

I san i java.

Majka, kao da je tu,

a nije tu.

*

Imao sam majku

i u blagodeti njene ljubavi

živio mnoga ljeta.

Poštovao sam je i pazio,

učinio joj lakšim dane starosti,

i bila je zadovoljna sa mnom.

Otišla je na bolji svijet,

A u  mojoj duši još zrači njena blagost.

A kakva je to duša bez ljubavi?

Tamo gdje je bilo ljubavi,
bit će je opet.
Onaj ko je volio,
voljet će opet.
Ljubav i mržnja
nisu dva suprotna pola.
Ljubav je karakterna osobina,
samo se nekad teže uočava.
Ljubav nije odgovor,
ljubav je inicijativa.
Kad ljubav napusti čovjeka
napusti ga i duša.
A kakva je to duša
bez ljubavi?

Šta je to tuga?

Ko može da opiše tugu?
Tuga je osjećaj
koji obuzme dušu,
a na lice oslika tužnu facu.
A nekad i suze zaiskre.
Uzdah iz dubina izleti.
I lađe potonule sve.
Tuga je misao koja ruši
kule u oblaku.
Tuga je osjećaj
koji ne godi duši.
Tužan sam, jer ne mogu
da opišem tugu.
A toliko je tužnih ljudi
večeras u svijetu,
koji nemaju s kim
da podijele tugu.

Ležim, i ništa mi nije.
Kad se sjetim, koliko je gladnih, bolesnih i promrzlih u ovoj noći,
pomislim, pa ja sam sretan,
što samo ležim u toploj sobi.
A da ne spominjem, ostavljene, razočarane, usamljene, tužne i depresivne,
mogao bih pomisliti da sam najsretniji 
čovjek na svijetu,
koji samo leži i ništa mu nije.
I zato, pustite me da uživam 
u svojoj sreći večeras,
dok ležim i ništa mi nije.
*
Čime osjećajan osjeća?
Dušom, rekao bi neko.
Gdje se nalazi duša?
U živom čovjeku, kažu.
Da li je neko vidio dušu?
Duša se ne vidi.
Ona se osjeća.
Da bi neko osjetio dušu
mora imati dušu.
A duša, ona je zauvijek.
Ona samo napusti tijelo čovjeka
i onda on ostane bez života.
A kako bezosjećajan osjeća?
Ne osjeća, nema duše kažu.
I kako je bez duše živjeti,
kad ne osjećaš drugu dušu?
Prazno i bezdušno.
Kad ne osjećaš drugu dušu,
kažu, ne osjećaš ljubav.
A ko jednom osjeti ljubav,
Zauvijek je otvorio dušu ,
Otvorio je dušu
ljubavi  između duša.

Koliko beskućnika
sanja topli dom
u ovoj hladnoj ledenoj noći.
Zaista je nesretan onaj
ko ga nikad nije sagradio,
kao i onaj koji ga je imao
pa razgradio.
Dom je nešto veliko,
što se čuva
i u što se ulaže, a prije svega
ljubav i strpljenje.
Dom, nije samo kuća i toplina,
dom je više,
dom je prisustvo, sretan pogled,
blaga riječ, rame koje se traži,
išaret, dječija vriska,
vruća pogača,
a napolju ciča zima.
Topli dom treba svako,
i čovjek i žena,
i siromašni i bogati,
jer topli dom se ne kupuje parama,
on je vezen od strpljenja i ljubavi.